We are searching data for your request:
Upon completion, a link will appear to access the found materials.
U ovom dobu je važnije usredotočiti se na to kako vaš predškolac koristi riječi, a ne na broj riječi koje izgovara. To je reklo, kao okvirni vodič, u dobi od 3 godine vaše dijete trebalo bi imati rječnik od oko 500 riječi, s 1.200 riječi ili više na raspolaganju do 4. godine. Međutim, predškolci se široko razlikuju u broju riječi koje koriste.
Budući da je u ovom dobu praktički nemoguće pratiti broj riječi koje vaše dijete koristi, morat ćete potražiti druge znakove koji mogu ukazivati na to da ima slabost rječnika. Neke crvene zastave uključuju:
• Plakanje, udaranje ili „glumatanje“ umjesto da riječima objasnite problem ili osjećaj
• Upotreba gesta i zvučnih efekata umjesto razgovora
• pozivanje predmeta imenom koje je izmislio iako je sposoban izgovoriti pravu riječ (to je vjerovatnije kod trogodišnjaka nego djeteta koje ima 4 godine)
Pod pretpostavkom da je sluh vašeg predškolca u redu, možete puno učiniti za poboljšanje njegovog rječnika. Razgovarajte s djetetom o svemu - što jedete za doručak, što vidite u parku, s kojim se igračkim igrama igra. Objasnite, razgovarajte i strpljivo i jasno odgovorite na pitanja. Pokušajte biti precizni u vlastitoj upotrebi jezika i upotrebljavajte nove riječi iznova i iznova u mnogim različitim kontekstima. Na primjer, vježbajte opisivanje izgleda ljudi koristeći specifična imena odjeće, poput suknje, džempera, kombinezona i džempera, umjesto haljine, pantalona i košulje. Napravite zajedno slikovnicu, koristeći fotografije koje ste izrezali iz časopisa i kataloga, i sjednite s djetetom dok vježba imenovanje onoga što vidi. Ponudite izbore kada pokušavate potaknuti opisni jezik. Na primjer, recite: "Nikolas, da li je ta naranča slatkog ili slanog okusa?" I, naravno, čitajte djetetu priče naglas i razgovarajte o njima zajedno.
Ako nakon nekoliko mjeseci isprobavanja ovih tehnika ne primijetite poboljšanje u govoru svog djeteta, razgovarajte s njegovim pedijatrom ili, ako je u predškolskoj ustanovi, sa svojim učiteljem. Njegova škola može vas uputiti na govorni i jezični program za ranu intervenciju (koji se obično koordinira kroz županijski ili javni školski sistem) koji će omogućiti provjeru slobodnog govora i jezika. Ili vas njegov ljekar može uputiti kod privatnog patologa govornog jezika na procjenu.
